Oblinjom
Dok u mnoga se neznana lica draga due sron ne zauvijek niju od mene unima
I ne sumnjam da u toj vobi sudbi naselim
Kukavo igra sa svima kao s morem plima
U oku mi iznikla prva sluza
Povukla za sobom njega
Nije potop svojih jedni druga
Jer samujem i tugom drujem
A elim i ja daleko da putujem
Na putu ne zastanem
Dok ne pronaem tajnu ne otkrijem
I ne povelo
Ma venim pronaem nju
Istinsku pravu
Koja se spustila sa visina
Ili digla iz morskih dubina
Pa da uz mene pliva
Adrese su zemarske nevane
I stvaraju privide lane
Prave se vane
Daj pojavi se
Sjajni krila ne sradi se
Ponesi me na obzorje svoje
I ne vraaj dolje
Nampada